Blaženi osmijeh

Ne znam kako da počnem sa pisanjem ove priče, vjerovatno jer mi je ovo prvi(nadam se ne i posljedni)put. Sjedim trenutno u svojoj sobi, i prisjećam se toga…
Dogodilo se to prije mjesec dana. Moji roditelji, sestra i ja imamo vikendicu nedaleko od grada.Prije sam se smijao njihovim opaskama kako je na selu(ako se ovo mjesto može nazvati selom)mnogo ljepše i prije svega zdravije.Mnogo češće sam išao tada na vikendicu, vjerojatno zbog toga što se napokon sredila. Nije se jednom desilo da čujem ljude kako komentiraju da je kao „kutija“, ili pak „kućica iz snova“.
„Slatka je. Slatka za njih“- mislio sam. Nisam baš bio pristalica tih odlasaka, ali su se isplatili. Već mi je pred očima bijelo fasadirana kuća sa finim, ne napadnim crvenkastim crijepom, i od cigle(narandžaste)oblozenim dimnjakom. Ispred kuće se nalazi drveni sto, sa uvijek uredno posloženim, također drvenim stolicama.
U avliji se također nalazi i koš na kojem bismo sestra i ja obično igrali sami.
Kako je sve počelo, ne znam baš, ali znam da sam tog vrelog dana sjedio u kući. Čuo sam kada je sestra rekla roditeljima da joj dolazi drugarica ne iz škole, već sa treninga. Znao sam o kome je riječ, jer je teško zaboraviti takav osmijeh, te divne blistave bijele zube, i uvijek napućene, malko namrgođene usne. Ali, ona bijaše mlađa pune 4 godine od mene i uzgred rečeno, nisam se baš nadao čemu. Zaboravio sam da danas djeluje moderno doba, doba u kome male klinke skreću obično pažnju na sebe minicama i dubokim dekolteima. Bio sam nešto umoran i odlučio sam da odem malo odspavati. Kada sam ustao, vidio sam roditelje kako se spremaju do grada da uzmu neke potrebne namirnice. Rekoše mi da čuvam seku, i pogodite koga, naravno, drugaricu joj…Potpuno sam smetnuo s uma da imamo „gosta“, te neki žmarci prođoše kroz tijelo moje. Pogledao sam kroz prozor i vidio sestru i nju kako igraju košarke. Otišao sam se pozdraviti i vratiti na terasu koja je iza kuće. Nakon pola sata ulazi mi sestra i drugarica, te me mole da igram s njima košarku. Pristajem. Rekoše mi da će se samo presvući gore u sobi, i da dolaze. Otišao sam na igralište. Kada sam se osvrnuo, imao sam šta i vidjeti. Sestrina drugarica je bila u sivim tajicama, tajicama na kojima se jasno ocrtavala pica, tajicama koje su joj isticale svaku moguću oblinu.“Nevjerojanto, jebo te“-pomislih tada.“Nevjerojatno kakvo tijelo, a još nevjerojatnije da je to curica od četrnaest godina“. Sestra je bilo normalno obučena, ali sam primijetio da se ona i Tina(tako se zvala drugarica) neprekidno gledaju i smiju luckasto.
Predložile su mi da igramo dva na jedan, tačnije ja protiv njih dvije. „Ok, može“-rekao sam. Sve je bilo donekle i normalno dok nije Tina, prilikom šuta moje sestra, prislonila svoju zategnutu, nabubrenu guzu uz mene, mene koji sam skakao i pokušavao uhvatiti loptu. Namjerno je to učinila, želeći da osjeti moj, već nadignuti kurac. Sve se to dogodilo u par sekundi, te nisam stigao da reagujem onako kako sam htio, odnosno da joj kurcem pređem preko čitave guzice. Sestra nije ništa shvatala, bila je nezadovoljna zbog promašenog šuta. Poželio sam u tom trenutku da nestane sestra, vikendica, roditelji, čitav svijet, da ostanem nasamo sa Tinom…ali se to nije desilo, ne taj dan.
Dva dana nakon toga, sjedim samo u boksericama, sam u stanu, dok su mi starci i seka ovaj put bili opet na vikendici. Nisam pošao s njima. Taman sam utonuo u san, kad me probudi zvono na vratima. Otvorio sam, onako bijesan, kada ugledah Tinu…
„Ćao, da li ti je seka u kući? Treba mi nešto.“-rekla je. Nije mogla a da ne pogleda dole, u moj kurac koji je stršio u tijesnim boksericama.
„Ne, nije tu. Ali, zašto ne bi ušla kad si već tu?“-nisam mogao a da je ne iskušam, da vidim je li stvarno željna mog kurca, ili se samo zajebavala prije dva dana. Sestra mi je još i prije susreta na vikendici rekla da se sviđam Tini, ali mi je tada bilo svejedno…sada nije.
Ušla je. Nisam joj ostao dužan, te sam joj pogledao u male sisice, i već opisanu, sjajnu guzu. Sjeli smo u dnevni boravak, i uz sok i čips pričali o nečemu. Tada je naglo ustala, i kada sam vidio te duge noge u kratkom teksak šorcu, opet mi prođoše već opisani žmarci kroz tijelo. Očekivao sam da ode do kuhinje(napije se vode možda, ili šta ti ja već znam), ali ne. Sjela mi je u krilo. Kurac mi se momentalno digao, i pomilovao sam je po fino počešljanoj kosici. Uhvatila me je za kurac, i masirala ga onako preko trenerke(da, obukao sam trenerku, ipak nije pristojno biti u boksericama pred mladom damom).Dirao sam joj šnalicu koja joj je stajala na kosici poput nevinog leptira na listu, i mislio da li je ovo ispravno što radim uprkos njenoj, a naročito mojoj želji. „Ma nek ide sve k vragu“-bila je to ne kap, već rečenica koja je prelila ne čašu, već pretvorila moju neudomicu u, za sada, jedino seksualno iskustvo. Krenuo sam je milovati po malim grudima, koje su me podsjećale na male dinje, a ona me je još dirala po kurcu. Ustao sam, i skinuo trenerku i bokserice i izvadio 15 cm velikog(ili nevelikog, pošto 95% ljudi na ovoj stranici ima kitu preko 20 cm) pitona. Krenula ga je pušiti. Uživao sam naravno, ko ne bi. Malo je falilo da svšim prije vremena kada mi je jezikom prešla preko jaja. Naredio sam joj da se skine, dok se ja ne vratim. Bila je nakon nekog vremena potpuno gola, kao i ja. Sjedila je na kauču poput krhkog laneta koje i na najmanji šum reagira instiktivno. Ali, kada je krenula prema meni, i zažvaljila me, kome je bilo do romantičnih zamisli o lanetu, meni sigurno ne…Ljubili smo se strastveno koristeći jezik naravno, a onda sam se sagnuo i najprije prešao rukom preko klitorisa, a onda joj i polizao malko rutavu(onakvu kakvu volim)picu. Odveo sam je, tačnije pribio uz zid, okrenuo guzu prema sebi, i ušao u nju. Bio je to nevjerojatan osjećaj. Nabijao sam je zaista dugo,a ona je vrištala da je boli. Ali, bilo je to više ono strastveno vrištanje,a ne kao namjerno vrištanje onih tupih femininstica sa pornića…Napokon sam joj izvadio kurac jer sam morao svršiti, nije bilo moguće više odlagati, i isprskao sam joj u usta…Još pamtim moju bijelu spermu na njenin, još bjeljim zubima…
Naglo zvono na vratima prekinu ovo prisjećanje, ali ovog puta nisam nanerviran, ne, zašto bi..a, uostalom, možda je to opet ona…

4 thoughts on “Blaženi osmijeh”

  1. ljudi, komentarišite kakav je sastav, da znam da li nastaviti, ili ne..vidim da je ocjena prilično visoka, ali me zanimaju komentari..hvala

Ostavite odgovor